Volonteri NKG-a 7 listopada 2025. godine posjetili su Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri. Imali su inicijalni susret gdje ih je koordinator za volontere gdin Tomislav Sarić upoznao sa samom bolnicom te su se imali priliku družiti s djecom. Tako su naši volonteri uljepšali dan djeci, a djeca njima.
U nastavku donosimo nekoliko dojmova Volontera NKGa:
Družila sam se sa jako ljupkom djevojčicom po imenu A. Bila je jako uzbuđena što se ide provozati oko bolnice i jako tužna kada je morala natrag u krevet. Danas sam stvarno razumjela što znači biti zahvalan na tome što sve imamo i mislim da bi svakome to dobro došlo. Meni je danas bilo jako lijepo, ali i jako teško jer nisam prije imala susrete s bolesnom djecom…Drago mi je što sam bila jer sam shvatila koliko moj osmijeh i kratka šetnja njima puno znače. Planiram i dalje ići u bolnicu i družit se s djecom 🙂 Danas sam bila sa curicom N još je mala, pametna je, voli pričati i družiti se sa svima. Meni je bilo lijepo, malo tužno u nekim situacijama, ali dobro i zanimljivo.
Meni je danas bilo jako lijepo ali i teško jer se nisam još susretala s djecom s kroničnim bolestima, no ipak je bilo predivno vidjeti kako biti sretan znači najviše na svijetu i kako samo malo našeg vremena može pomoći nekome tko to stvarno treba, družila sam se sa malim B! Meni je jako drago što sam bila u bolnici u Bistri i što sam se mogla družiti s tom djecom. Bilo mi ih je malo teško gledati i nisam znala kako ću to podnijeti, ali sad vidim da su potpuno normalna dječica kojoj se samo treba prilagoditi. Svi su bas jako dragi i slatki i druženje s njima me je bas ispunilo i jedva ih čekam opet vidjeti. Ja sam se družila s malim A i moram priznati da mi je bilo teško rastati se od njega, iako sam ga znala niti sat vremena.
Ovaj posjet mi je jako puno značio. Stvarno sam počašćen time što mi je bilo omogućeno da odem u posjet i ovako započnem svoju volontersku avanturu uz Gospodina. Sva su mi se dječica dopala i sretan sam što sam im stavio osmjeh na lice svojom prisutnošću. Posebno mi se dopao dječak A* kojeg smo vozili u kolicima. Ima takav čisti i nevini osmijeh koji mu je Bog podario i ne treba mu puno da bude veseo. Zahvalan sam Vama i voditelju Tomislavu i veselim se sljedećem posjetu kako bih ponovno mogao reprezentirati Isusa i kroz svoj život na zemlji i kroz neka djela koja činim.
U jučerašnjem posjetu bolnici šetala sam hodnicima s djevojčicom L*. Ona ne komunicira verbalno, već izrazima lica koliko joj to njezina dijagnoza dopušta. Za vrijeme našeg druženja nije bila zainteresirana za bilo kakav oblik interakcije s drugima te je samo promatrala našu okolinu. Pri kraju našeg posjeta pomislila sam da nešto nisam radila dobro ili kako ona to voli, no kad sam je ostavila pred sobom skupa s drugom djecom koja su bila vrlo nesretna zbog kraja druženja s drugim volonterima ona me milo pogledala i uputila mi osmijeh. Taj osmijeh govori više od bilo kojeg skupa riječi. Bez obzira na to što nismo radile ništa posebno ili imale nekakav oblik komunikacije mislim da je njoj ta šetnja puno značila. Možda da nisam ušla u baš njezinu sobu ona taj dan ne bi ni izašla iz kreveta. Drago mi je da sam posjetila ovu bolnicu i nadam se da ću u buduće s jednakim entuzijazmom dolaziti tamo kroz cijelu godinu (: