Danas su predstavnici razrednih odjela s profesorom Igorom Grgićem na Mirogoju kod spomenika Glas hrvatske žrtve – Zid boli pomolili se i zapalili svijeće za sve stradale u Domovinskom ratu.

Vukovar

Vukovar stoji, tih i ranjen,

sjeća se kako je neustrašivo bio branjen.

Bolnica nosi rane stare,

neće zaboravit’ nikad Hrvate koji za nju mare.

Ulicom se osjete još stare boli

i čuje se plač majke koja za svoje djete moli.

Vodotoranj pokazuje ponos i nadu,

prenosi ljubav domovine na djecu mladu.

Dunav i dalje mirno i tiho teče,

nikad hrabri Vukovar zaboravit’ neće.

Hrvatska snaga osjeti se u gradu heroja,

Vukovar opet diše, to je domovina moja.

Zrinka Kričanski, 4.b